BrendoviZanimljivosti

U Australiji ima milion vrsta sireva, ali nijedan nema ukus kao pirotski

Piroćanac koji živi i radi u dalekoj Australiji, Đole Petrović, u svom autorskom tekstu za Pirotske vesti piše o pirotskom kačkavalju, koga je nažalost, nemoguće kupiti u Australiji

Bugarski sir kupujemo kod Turčina, pršut kod Italijana ali je skup pa ga uzimamo samo za Božić i Vaskrs a ribu za slavu nabavljamo kod Vijetnamca. Ovde u Australiji nema pirotskog kačkavalja pa zato kupujemo onaj sa etiketom „Made in Bulgaria”. Ionako smo ga švercovali iz Sofije u ona teška vremena sedamdesetih i osamdesetih godina pa smo se na njega dobro navikli.

 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Aleksandar Ćirić (@aleksandar.pi)

Kupujemo ga u delikatesu „Kod Turčina”, kako ga zovu naši ljudi. I kafu ponekad tamo uzimamo, ali je ona lošeg kvaliteta pa ja skoknem preko ulice „Kod Italijana”. Tamo, osim kafe, kupim i pršutu, onu što se seče na tanke listove. Italijani stvarno imaju najbolju pršutu, ali je skupa, pa je uzimamo samo za Božić, Uskrs i rođendane. Inače, slava nam je posna pa tada uzimao ribu, i to „Kod Vijetnamca”. Ali da se vratim na priču. Dakle, kačkavalja nema u velikim supermarketima u Melburnu. Imaju oni milion raznih sireva, jer Australija ima toga koliko i moja Stara planina – ovce i krave su na sve strane a izbor mlečnih proizvoda je neverovatan. Oni sir zovu „beli sir” a ono što nije belo zovu „žuti sir”. Iako ima lepših sireva, mi ne volimo da menjamo, pa osim „mocarele” i „rikote” ne kupujemo ništa drugo. „Mocarela” je naš „đubek” (ako znate šta je to) a „rikota” naša „vurda”, jednostavno rečeno. Italijanski delikates je visoka klasa u odnosu na onaj turski. Tamo ulazim samo kada sam doteran. Jednog dana, pošto sam kupio kafu, ohrabrim se pa pitam imaju li kačkavalj. I šta su mi odgovorili – „caciocavallo” je u onom trećem frižideru u gornjoj polici. Reč se izgovara nešto kao „kaskavalo”. Kupio sam parče upakovano u celofan i pravac kući. Nije bilo velikog iznenađenja, liči, ali nije kao onaj naš, staroplaninski. Suv je i tvrd, malo bleđi od našeg. Sve do sada sam mislio da su Rimljani (Italijani) naučili nas Staroplanince da pravimo kačkavalj, kad ono – oni su to od nas ukrali. Tako kaže jedan doktor nauka, stručnjak čiji sam rad nedavno pronašao na Internetu. Zato požurih da vam se pohvalim. Dakle, mi Piroćanci smo narod najstariji. I nisam prvi koji je to rekao. Društvene mreže su uzavrele od takvih tvrdnji. Na jednoj od slika je prikazan i najstariji izgled kačkavalja. Naime, smatra se da je da su vrećice kačkavalja vezivane na sedla konja dok su se nomadski pastiri kretali planinom. Pardon, Starom planinom. Da se zna!

pirotski kačkavalj

U Australiji ima milion vrsta sireva, ali nijedan nema ukus kao pirotski

-Izrada kačkavalja je vrlo prosta, kao što i sam znaš – prokuvani pa iscedjeni sir, nema tu velike tehologije, kao što “stručnjaci” prikazuju. Meni je deda pravio djubek svakog jutra u Brlogu. Pirotski kačkavalj je poseban jer ovce pasu čajeve – lekovito bilje. Ovde ima milion sireva ali nijedan ne može da ima ukus kao pirotski.
ovce planina nestanak

 

Đole Petrović, Melburn, Australija