Trener Radničkog iz Pirota Marjan Živković u intervjuu Pirotskim vestima kazao je da Pirot ima potencijal da u Evropi, u ozbiljnim klubovima, osim Nikole Đurđića, ima još nekog igrača i da se na tome radi. Živković je od skora postao deo nove generacije mladih srpskih fudbalskih stručnjaka koji su boravili u Evropskoj kući fudbala, u sedišu UEFA-e u Švajcarskoj, sa ciljem da u Srbiju donesu nove ideje i iskustva, koja treba u narednim godinama da povrate srpski fudbal na puteve stare slave. Živković za Pirotske vesti govori i o svojoj fudbalskoj karijeri, a sa setom i ponosom se i danas seća dana provedenih u “Obiliću” i utakmica evro-kupova sa Atletikom iz Madrida i Bajernom iz Minhena, kada je nosio kapitensku traku.

Živković je u sklopu školovanja za PRO licencu boravio u organizaciji Fudbalskog saveza Srbije u Švajcarskoj.
-U sklopu mog školovanja za PRO licencu je bio i odlazak u Evropsku kuću fudbala. O UEFA-i ne treba trošiti reči jer je reč o organizaciji koja je napravila recimo Ligu šampiona, koja je stvarno po meni možda jače takmičenje od Svetskog prvenstva u fudbalu. Veliki broj dobrih predavača je bio i mi kao treneri imamo dosta koristi od toga. Cilj našeg Saveza je mi donesemo te nove ideje i da mlađe generacije trenera koje će preuzimati vođenje fudbala u zemlji da prihvatamo te nove stvari i da naš fudbal polako vraćamo na nekadašnje grane. To je ideja našeg Saveza koju ja podržavam. Kolko ćemo uspeti od toga, ne zavisi samo od nas trenera, nego i od predsednika klubova, opština, vlasnika klubova, finansijera. Kada je o situaciji u Radničkom reč, ja na moju sreću imam dosta razumevanja od uprave kluba i nemam nekih velikih problema. Nadam se da će to da potraje jedan duži period kako bi mogli da se pre svega pojačamo kadrovski na svim nivoima u klubu, jer bez struke, ne samo u sportskom, nego i u organizacionom delu, trebaju nam kvalitetni ljudi i profesionalci. Ja za sada nemam velikih problema, ali mislim da smo mi tek na početku po pitanju stabilizacije kluba i ispunjavanju ideja kako bi klub stvarno trebalo da izgleda u nekom budućem periodu-kaže Živković i dodaje da je za svaku pohvalu dovođenje eminentnih stručnjaka u Pirot kako bi se unapredila trenerska struka i rad u klubu.

-Ne pamtim da je Pirot zadnjih 20-30 godina imao potpisan sporazum o saradnji sa bilo kojim klubom Super lige, ili inostranim klubom. Nama je u planu da napravimo saradnju sa još nekim klubom iz Super lige, osim sa Čukaričkim, sa kojim je sporazum već potpisan, a možda i sa nekim klubom iz inostranstva. Nama je cilj da postojeće naše kadrove što pre “uteramo u sistem” da moraju da se konstantdno edukuju i da tražimo i po tom pitanju kvalitetne kadrove. U ovom trenutku mi ne vidimo potencijal u kadrovima u Pirotu tako da smo prinuđeni da probamo da tražimo po Srbiji kadar koji može da sprovede te ideje koje smo mi zamislili. Zadnji put kad sam bio u Pirotu, pre pet-šest godina, situacija je bila mnogo loša. O tome svedoči i činjenica da mi nemamo igrače koji su izašli iz kluba a igraju ozbiljan fudbal. To je pravi pokazatelj. Mislim da Pirot ima potencijal da možemo da u Evropi u ozbiljnim ligama, osim Đurđića, imamo još nekog igrača, u to sam siguran-kaže Živković.

On se sa setom i ponosom seća svojih dana provedenih u “Obiliću”, jedinom klubu koji je “pomrsio” račune gigantima Zvezdi i Partizanu.
-Boravak u “Obiliću” najlepši je period u mom životu i na tu priču gledam sa setom ali i ponosom. Tada smo imali strašno dobar tim i strašno organizovan klub. Mislim da je to u zadnjih 15 – 20 godina bio najorganizovaniji klub u zemlji. Neki bacaju senku na to tako što Arkana povezuju sa nefudbalskim stvarima, ali koga god igrača Obilića da pitate, niko nikada boljeg predsednika od njega nije imao, a promenili smo svi dosta klubova. Muški fudbalski klub “Obilić” nažalost više ne postoji. Baš su me pre neki dan na tu temu zvali novinari “Žurnala”, tako da se osećam tužno zbog toga. Sve nas koji smo bili deo tog tima, “Obilić” je jako zbližio tako pa smo i dan-danas odlični prijatelji, skoro svi smo u kumovskim vezama. Naučili su nas disciplini, i to ne samo kada je o fudbalu reč, već i uopšte, disciplini u životu. Ono što smo mi uradili sa “Obilićem” pre 17 godina, osvojili titulu, pitanje je dal će i kad će neki drugi klub, a da nije Zvezda ili Partizan, da ponove takav uspeh i da budu šampioni pored ta dva giganta. Taj uspeh je obeležio moju karijeru, a posebno mi je drago što sam imao privilegiju i da budem kapiten Obilića i to kada smo igrali evro-kupove. Kapitensku traku sam nosio protiv Atletika iz Madrida i Bajerna iz Minhena, što mi je vrlo drago-kaže Živković za Pirotske vesti.

Po njegovim rečima, današnji srpski fudbal je, nažalost, na veoma niskim granama.
-Kvalitet pada iz godine u godinu. Za to ne krivim igrače, oni su tu najmanje krivi, nego sve ono što je oko igrača snosi najveću odgovornost što nam se fudbal nalazi gde se sada nalazi. Neuporedivo je bila jača liga u to vreme nego sada. Krivica je sportskih radnika pre svega, a onda i nas trenera, struke, jer nismo uspeli da se izborimo za naše pozicije pa je struka debelo devalvirana od nazovi sportskih radnika koji upravljaju fudbalom zadnjih 15-20 godina u Srbiji. Mi nažalost, kao trenerska struka, nismo uspeli da se organizujemo i da se od takvih “sportskih radnik” odbranimo i da sačuvamo struku. Da ima kvalitetnih trenera ima sigurno i da ima talentovane dece sigurno da ima-konstatuje Živković.
Govoreći o svojoj trenerskoj karijeri, Živković kaže da je fudbal njegov život i da ne bi mogao da zamisli sebe u nekoj drugoj profesiji.
-Od kako znam za sebe znam za fudbal. To je moj životni poziv. Po završetku igračke karijere, u početku sticajem nekih okolnosti nisam u početku planirao da budem trener, ali vrlo brzo sam shvatio da druge stvari ne znam i ne želim da radim i mislim da je to moj poziv za ceo život i za mene je to najlepši poziv, baviti se fudbalom, igrati ga, a posle biti trener. Što se tiče Pirota, velika je muka raditi ovde meni kao Piroćancu, ali ja imam jednu osobinu koja možda jeste, a možda i nije pohvalna, vrlo sam tvrdoglav. Zacrtao sam da u Pirotu, kao trener, ostavim veliki trag. Zato sam tu gde jesam. Imao sam i drugih ponuda, mogao sam da nađem i viši rang i sve, ali me je vuklo to što stvarno oću da ostavim dublji trag. To ne zavisi samo od mene, zavisi i od saradnika i drugih struktura u gradu, ali mi je želja da Radnički postavimo na zdrave temelje i da to traje dugi niz godina i da se radi onako kako treba da se radi-tvrdi Živković.

On još kaže da, kada je o zalaganju aktuelnih igrača Radničkog reč, nema zamerki.
-Imamo drugih problema tehničko-taktičkih, ali glavna stvar je pristup prema radu, treningu, utakmici, i ja tu stvarno nemam nikakvih problema. To je i prvi preduslov da bi deca mogla da napreduju, da uče fudbal i da nastavljaju karijere u nekim boljim i bogatijim klubovima i da od toga mogu lepo da žive. Ja ponekad volim da kažem da nikad u svojoj karijeri trenerskoj nisam na jednom mestu imao grupu ovako dobrih momaka, dobrih ljudi. Čak mi ponekad to i smeta jer bi mi trebala neka “baraba” u ekipi da malo zakuva atmosferu da bi se to odrazilo posle na utakmicu sa većim brojem bodova na saldu. Pirotski kraj stvarno ima talentovane dece. Obilazim stalno mlađe selekcije i u svakoj ja vidim po dva-tri vrlo perspektivna igrača koji mogu jako lepo da žive od fudbala, da promovišu grad i da imaju zavidne karijere. Zadatak na struci je da mi njima pokažemo pravi put kako tamo da završe i ako ta deca tamo ne završe isključivo je naša krivica, struke i rukovodstva kluba, a između ostalog i roditelja. Što se tiče prvog tima, imamo tri-četiri igrada koji bi mogli da budu dobri igrači, oni za sada pokazuju potencijal i talenat, ali opet zavisi od nas dal ćemo na pravi način da ih usmerimo, da odu najpre u Super ligu i da nakon nje odu u ozbiljnije klubove po Evropi jer mislim da svakako imamo kvalitet za to-kaže trener Živković.
On dodaje da mu u Pirotu najviše smeta to što na utakmici sa tribina može svako da “dobacuje” treneru i igračima šta god hoće. Najčešće je reč o uvredama.
-Da smo negde u inostranstvu takvi ljudi bi bili izbačeni sa tribina. Meni kao treneru to i smeta i ne smeta, jer imam iskustvo i mogu da se nosim sa tim, ali ima puno zlobnih ljudi koji vređaju igrače koji su mladi i nisu navikli na to. To je nešto što mi smeta u Pirotu jer ima puno zlobnih ljudi koji bez ikakvih razloga daju sebi za pravo da mogu da vređaju koga god hoće-kaže Živković.
fotografije-Lična arhiva Marjana Živkovića
tekst Aleksandar Ćirić