Intervju

Pirot – 34 godine kasnije

Osnivač i suvlasnik jedne od najvećih izdavačkih kuća u regionu “Kolor pres grupe”, Robert Čoban, posetio je Pirot nakon 34 godine, prvi put nakon odsluženja vojnog roka u tadašnjoj JNA u nekada jednoj od najznačajnijih kasarni u tadašnjoj Jugoslaviji. Kuriozitet je da je Robert Čoban vojsku služio u jedinici u kojoj je bio i Ramuš Haradinaji, kasnije ozloglašeni komandant takozvane OVK i potonji, sada već bivši, premijer takozvane države Kosovo.

Danas, jedan od najuspešnijih ljudi iz sveta medijskog biznisa u ovom delu Evrope, prisetio se kako je Pirot izgledao nekada, a ujedno, nije krio oduševljenje izgledom današnjeg, modernog Pirota.
-U ovom gradu sam proveo 12 meseci JNA od septembra 1987. do septembra 1988. Došli smo u jedinicu kao septembarska klasa, par meseci posle masakra koji je napravio vojnik Azis Keljmendi u kasarni u Paraćinu. Tokom tih godinu dana dogodila se Osma sednica, Milošević je započeo Jogurt revoluciju, na stražarskom mestu kod sela Izvor pored Pirota u 8. jula 1988. prvi put sam čuo dve verzije jednog događaja sa istog TV-kanala – o prvom dolasku Srba i Crnogoraca sa Kosova u Novi Sad Dnevnik 1 u 17.00 iz studija u Novom Sadu i Dnevnik 2 u 19.30 iz studija u Beogradu izveštavali su potpuno drugačije i meni je tada postalo jasno da će se ova zemlja raspasti. 1999. taj objekat koji smo čuvali pogodile u NATO-rakete. Sa nama u jedinici bio je i Ramuš Haradinaj o čemu sa pisao za “Nedeljnik” pre pet godina-navodi Čoban.
Obišao i Regionalnu deponiju Pirot
Čoban kaže za Pirotske vesti da je o lokalnoj vlasti u Pirotu slušao sve najbolje godinama i dodao da je Pirot 2000. godine često nazivan “dolinom gladi”. Danas je situacija potpuno suprotna.
-O lokalnim vlastima u Pirotu, gradu koga već dve decenije vodi Vladan Vasić sa svojim timom ljudi, slušam hvalospeve godinama. Posebno od Dejana Kozline iz Olimpijskog komiteta Srbije. Danas, 34 godine posle “razuduživanja” iz JNA evo me ponovo u Pirotu. Prošli smo i pored naše kasarne koja je posle 1999. i Kumanovskog sporazuma gotovo potpuno prazna. Sve ostalo u Pirotu vri od života, u gradu koji je 2000. bio “dolina gladi” danas rade sve fabrike; gradi se otvoreni bazen, sređuju se ulice i zgrade, Regionalna deponija koju smo obišli je sigurno najnaprednija u zemlji; grad vuče najviše sredstava iz prekograničnih EU-fondova; od 15 najprofitabilnijih komunalnih preduzeća u Srbiji – pola ih je iz Pirota, grada koji nema ni jedan euro zaduženja – sve grade iz sopstvenih sredstava ili EU i drugih fondova-navodi Čoban.

Robert Čoban je, osim kasarne, koja je poslednjih godina, bar u poređenju sa stanjem od pre tri i kusur decenije, gotovo potpuno prazna, obišao i pirotsku srednjovekovnu tvrđavu Momčilov grad, Mlekarsku školu čuvenu po pirotskom kačkavalju, Ćilimarsku zadrugu “Damsko srce”, gde se proizvodi još jedan čuveni pirotski brend – pirotski ćilim, ali i Regionalnu deponiju Pirot.

-Vodili su me u raznim mestima Srbije da gledam muzeje, galerije, dvorce, škole, fabrike, bazene i prirodne lepote. Niko mi nikada nije pokazivao deponiju. Pirot je po mnogo čemu grad za primer! Direktor Regionalne deponije Pirot Nebojša Ivanov sa ponosom nam pokazuje kako izgledaju njihova postrojenja za preradu otpada. Širom Srbije gledam smeće i divlje deponije, ovde u Pirotu, na jugu zemlje sve se uredno skuplja i prerađuje. Za izgradnju kompostane, proširenje deponije i izgradnju postrojenja za sakupljanje biogasa, Regionalna deponija Pirot dobila je nedavno 7,5 miliona evra, koje je iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj i Francuske razvojne agencije obezbedilo Ministarstvo zaštite životne sredine.
Direktor nam kompjutersku sobu iz koje se prate svi parametri zagađenja u Pirotu a najavio je i izgradnju sistema za tretman građevinskog otpada-kaže Robert Čoban.

fotografije – privatna arhiva Roberta Čobana

Slične vesti

Back to top button

Adblock Detected

Please consider supporting us by disabling your ad blocker