Reportaža
Kad Piroćanac kupi farmu u Australiji
Pređosmo toliki put da bi shvatili da je pradeda na Staroj planini sve to već imao još pre sto godina. Međutim, svaka „nauka” mora da se plati. Kad sam se preseljavao u Australiju, otac mi je rekao: „Vratićete se vi, ali sa mnogo više pameti”. To se upravo sada dešava - samo na neki drugi način. Ovaj tekst posvećujem baš njemu. U suzama!
Trčim da vam se pohvalim kao svaki pravi Piroćanac – štedeli smo i kupili farmu. Malo jači sat vožnje od naše kuće u Melburnu. Zemlje ima dva hektara, od čega je trećina voćnjak kestenova, a ima i drugog voća, još uvek ne znamo kakvog, jer je kod nas zima, pa je lišće opalo.

Kuća je više kao dobra brvnara, ali je velika. Na potkrovlje se izlazi stepenicama i tamo su dve spavaće sobe, dnevna soba i magacin.

Ovde na cenu zemljišta najviše utiče udaljenost od velegrada. Na 200 kilometara može da se nađe 20 odsto jeftinije a na 400 je je duplo jeftinije.
Drugi faktor kod formiranja cene farmi su zgrade koje tamo postoje. Ako postoji kuća, to se dodaje na cenu zemlje. Obično postoje i šupe (“sheds”) pa onda baterije i solarni paneli za struju, rezervoari za vodu, mašinerija itd.
Cene idu u nedogled, a cela Australija (sa izuzetkom pustinje i šuma) je naseljena.
Mesto je planinsko, brdovito, kao kod nas, za razliku od drugih lokacija gde je sve ravno i dosadno (mada je tamo povoljnije za poljoprivredu). Kod nas na vrhu placa imamo zaravnjeni deo a onda se zemlje blago spušta, tako da bi trebalo da se prave stepenaste leje, ako bi hteli da se bavimo poljoprivredom.
Kraj je stočarski, prvi komšija čuva krave, a prethodni vlasnik farme je imao ovce. Cela farma ima ogradu, tako da ovce ne mogu da napuste imanje a pastira – nema.
Sada imamo voćnjak, njivu, struju iz solarnih panela, vodu iz bunara i Internet. Šta porodici više treba?
Umalo zaboravih – imamo i „smederevca”.

Otkud taj srpski brend, čuveni šporet na drva, usred petog kontinenta? I nama je to bilo čudno sve dok nam agent za nekretnine nije otkrio da je prethodni vlasnik bio „Serbian from Dandenong”.
Tako nas sada Vesna i Dušan uče kako da kosimo ogromnu livadu, a sami smo razumeli zašto se baš ta farma „zalepila za naše oči”.

A za kraj sledi i pouka (ili „poruka”).
Pređosmo toliki put da bi shvatili da je pradeda na Staroj planini sve to već imao još pre sto godina. Međutim, svaka „nauka” mora da se plati. Kad sam se preseljavao u Australiju, otac mi je rekao: „Vratićete se vi, ali sa mnogo više pameti”. To se upravo sada dešava – samo na neki drugi način.
Ovaj tekst posvećujem baš njemu. U suzama!
fotografije – lična arhiva