Izložba umetničkih dela “Prvog maja” probudila sećanja “Prvomajaca”
Umetnička dela “Prvog maja”, koja su od petka izložena u Galeriji „Čedomir Krstić“, za bivše radnike ove Fabrike imaju neprocenjivu vrednost. „Prvomajci“ su sa setom posmatrali crteže, grafike, slike i tapiserije koje u njima bude sećanje na, kako kažu, najlepši period njihovog života. Bivši „Prvomajci“, sadašnji penzioneri, ističu da su im u sećanju najsitniji detalji umetničkih dela, ali i svaki trenutak proveden u nekadašnjem gigantu gde se velika pažnja posvećivala zadovoljstvu radnika.
Božana Veljić, nekadašnja kadrovska direktorka „Prvog maja“, priseća se perioda procvata tekstilne industrije u Pirotu i vremena kada se brinulo o zadovoljstvu radnika, njihovom motivisanju, što je direktno uticalo i na produktivnost. „ Sada živimo u drugom vremenu, nema takve fabrike poput „Prvog maja“. To je bila oaza mira, lepote, nešto što su svi želeli da vide. Mnogo mi znači što je grad otkupio preostala umetnička dela, znače mi ove skulpture koje su radili umetnici svetskog glasa koje su sada ovde u parku. Volim što ove tapiserije i slike ostaju gradu“ – ističe Veljićeva.
Ona kaže da su mnoga umetnička dela nestala i da je šteta što sve nije sačuvano, jer bi to bilo pravo bogatstvo za grad. „ Sećam se da su umetnici koji su dolazili bili oduševljeni vrtom koji je bio u „Prvom maju“, i ljudima koji su tamo radili i mislim da je vreme koje su proveli ovde za njih bio jedan poseban događaj“ – rekla je Božana Veljić, evocirajući uspomene na svoj radni vek u „Prvom maju“.
Svih umetničkih dela i detalja na njima seća se i, književnica, Nataša Panić koja je svoj radni vek provela u kompjuterskoj modelarnici fabrike. Najlepše sećanje vezuju je za dane koje je provela u jednoj od najpoznatijih jugoslovenskih fabrika, gde se posebna pažnja posvećivala negovanju umetnosti, što je prema njenim rečima uticalo na razvoj njene književničke karijere.
Novinar u penziji, Milan Paunović, ističe da je „Prvi maj“ bio preteča kulture rada sećajući se da su se u Pirotu održavali susreti na jugoslovenskom nivou o kulturi rada.
„Direktor Dragan Nikolić je imao sluha da radnicima pruži mogućnost da zavole umetnost, sliku, folklor, muziku i time da još bolje i kvalitetnije rade u proizvodnoj hali. On je uspeo da napravi taj spoj da rad i kultura postanu jedno. To su uvideli na jugoslovenkom nivou pa su i drugi to prihvatali“ – kaže Paunović.
On dodaje da je fabrika imala Službu za kulturu, izlazio je fabrički časopis sa pričama o zaposlenima, njihovim životima i aktivnostima. „Sve je to bilo kao bajka, mnogi nisu verovali da sve to postoji u jednoj fabrici. Ljudi su dolazili da čuju priču o „Prvom maju“, dolazili su ljudi iz raznih krajeva , predsednik asocijacije iz Čikaga koji je sedamdesetih godina prošlog veka posetio pirotsku fabriku nije mogao da veruje da su sva umetnička dela koja je tada video vlasništvo fabrike“ – seća se Paunović.
Siniša Najdanović je 40 godina radio u „Prvom maju“ u službi za informisanje i kaže da ga za taj period vežu divna sećanja. „Svaki „Prvomajac“ je radio u uslovima kakave ni jedna fabrika nije imala. Bilo nam je drago da odemo na posao. Sada su druga vremena, mi se nismo pitali za koliko para radimo“ – kaže Najdanović. Najdanović kaže da je njegov posao bio da pusta filmove i muziku na razglasu .
„Znao sam tačno u koje vreme koju vrstu muzike da pustim, od toga koliko su radnice raspoložene zavisila je norma“. S obzirom da „Prvog maja“ više nema, sada kada prođem pored neke skulpture u gradu meni je toliko drago kao da sam tamo. Umetnička dela će biti sačuvana i to je nešto što ni jedan grad u Srbiji nema“- zaključuio je bivši radnik „Prvog maja“ Siniša Najdanović.