GLASOVI PROŠLOSTI – TRADICIJA U REČIMA. Zavičajno odeljenje Narodne biblioteke Pirot – ČUVAR KULTURNE BAŠTINE
Čuvari kulturne baštine, promoteri zavičaja
-Da bi ovu našu građu sačuvali i da bi bila dostupna svima, s obzirom da smo mi čuvari kulturne baštine, ali s jedne strane, a sa druge strane mi smo i savremeni promoteri našeg kraja i u saradnji sa ostalim ustanovama kulture, kao što je muzej, arhiv, sa turističkom organizacijom. Mi smo i promoteri našeg zavičaja. To radimo na razne načine, preko izložbi knjiga i ne samo knjiga, i o ostale zavičajne građe, ali i digitalizujemo zavičajnu građu. Davne, 2008. godine, zavičajno odeljenje radilo projekat, dobili smo skener i tako je počela digitalizacija koja se kontinuirano radi i mi smo dosta građe digitalizovali i ponudili je u virtuelnom obliku našim svim zainteresovanim, jer nismo na taj način izašli iz okvira lokalnog i bili dostupni svima, jer mi znamo koliko je važnost i dostupnost znanja. Što se tiče rada, samog rada na zavičanom odeljenju, mogu da vam kažem da mi sarađujemo sa školama, sa profesorima, sa ostanovama kulture i gradimo jedan čitalečki ukus, formiramo sa našim učenicima tako što ih možda dođu po zadatku na zavičajno da uzmu knjigu, ali ostanu i postanu članovi jer znamo koliko je važno ukazati na prave vrednosti i uticati na čitalečki ukus. Posetioci Zavičajnog odeljenja su učenici, studenti, svi istraživači, svi ljudi zapravo ko ga zanima naš kraj. Tako, mogu da kažem da pored naših pisaca, romana, pripovedaka, pesama, dobar deo kolekcije predstavlja još jedna kolekcija u samom zavičajnom fondu a to je kolekcija hronika sela. Naši hroničari su vredno radili tako da mi ovde imamo hronike ne samo iz pirotskog kraja nego s obzirom da smo matična biblioteka, imamo i hronike iz babušničkog, palanačkog i dimitrovradskog kraja. Ljudi, hroničari su zaista vrlo specifični i dragoceni. Prvenstveno ih vodi ljubav prema svom zavičaju i na taj način su zabeležili važne ljude, događaje, momente iz istorije našeg grada. Sa raznih aspekata je sagledan naš kraj, sa istorijskog, kulturološkog, ekonomskog. Ovde je zastupljen stalni, kontinuirani kontakt sa drugim bibliotekama, sa zavičajnim odeljenjima i na taj način mi smo bili učesnici i predstavljali naš kraj, koleginica Marija Šarović i ja, na okruglim stolovima i međunarodnim skupovima u čitavoj Srbiji-navodi ona.
Blizu 4000 monografskih publikacija. Ljudi sa drugih kontinenata čitaju i koriste našu zbirku
-Mogu da vam kažem da imamo blizu 4000 monografskih publikacija. Digitalno nisu sve dostupne, vodimo računa oko autorskih prava, imamo neka pravila koje poštujemo, ali veći deo je dostupan. Naši autori žele da se njihove publikacije, njihovi romani, pripovetke, monografije, nađu u našoj zbirci i samim tim budu dostupni na našem sajtu, gde može svako da je pogleda i jednostavno, na taj način smo zaista predstavili naš kraj svuda u svetu. Mi imamo povratnu informaciju da ljudi na drugim kontinentima čitaju i koriste našu zbirku. I ne samo monografske publikacije, znači tu su i razglednice pirota, katalozi, prospekti.
Zavičajna zbirka daje pečat svakoj biblioteci
-Sve biblioteke će se modernizovati, mi zaista pratimo trendove, mi imamo Zakon o bibliotečkoj delatnosti, pratimo standarde, ali zavičajna zbirka daje pečat svakoj biblioteci. Po tome će se razlikovati u budućnosti, biće posebne, zato što će svaka biblioteka o svom kraju i zavičaju imati dela i svoje publikacije. Možemo da kažemo da prva knjiga koja nas je predstavila je svakako Tefter Nišavske mitropolije. Zaista, kao skriveno blago biblioteke Pirota, zablistao je u punom sjaju putujući Srbijom. Ova monografska publikacija je prva koja je svoje štampano izdanje dopunila virtuelnim. Kada govorimo o Tefteru, mogu da vam kažem da smo na našem skupu bibliotekara, na naučnom skupu, predstavili Tefter koji je izazvao ogromnu pažnju i ponosni smo na to što smo u mogućnosti da jednu takvu knjigu, koja je na specifičan način pronađena, imamo i čuvamo u biblioteci. Događaji počinju da se beleže od 29. jula 1834. godine, a završava se sa beleženjem 1. januara 1972. Obično su Tefter vodili pismeni i građani u svojstvu crkvenih epitropa, od kojih ga je najduže vodio Petar Nikolić. Krajem svake godine epitropi koji su u toku godine vodili poslove, predavali su Mitropoliji javno pred narodom, njegovim predstavnicima i mitropolitom, račune novoizabranim epitropima o materijalnom poslovanju crkve u prethodnoj godini. Za nove epitrope birani su dva, tri ugledna građana iz redova čorbadžija, trgovaca, zanatlija. Među zapisanim podacima, važno je da kažemo, da se nalaze i zidanje Pazarske i Tijabarske crkve, imena crkvenih epitropa, vladika, ikonopisaca, nabavka crkvenih predmeta, darovi crkvi od strane pirotskih građana. Tefter je pisan crnim mastilom na plavoj debljoj hartiji, većinom u jednom stupcu na svakoj strani. Da kažemo i to da je dat u formatu rukopisne knjige na 165 numeričkih strana, veličine 35 cm puta 21 cm, sa kožnim koricama, na čijem se spoljnim stranama nalaze duboko utisnuti i prilično očuvani ornamenti. Pisan je crkveno-slovenskom azbukom s jakim primesama grčkog jezika, a ponegde se javljaju i grčki zapisi. Kada govorimo o jeziku, on je lokalni, pirotski, sa mnogo turcizama, staroslovenskih i grčkih reči i malo bugarizama. Zanimljivo je da kažemo da je tefter Nišavske mitropolije nađen sasvim slučajno u magazinu otpada u Pirotu u 1955. godine, a danas se čuva u Narodnoj biblioteci u Pirotu na odeljenju stare i redke knjige. O njemu se stara, kao i o neknjižnoj građi, Marija Šarović. Da ne zaboravim da kažem da je tefter digitalizovan i ponuđen na korišćine u ovoj virtualnoj digitalnoj formi-kaže Aleksićeva.
Овај садржај произведен је уз подршку Града Пирота у оквиру програма суфинансирања производње медијских пројеката, а у оквиру пројекта ”Гласови прошлости – традиција у речима”