E-Muze(j)onica

E-Muze(j)onica: SLAVA kroz vekove

Slava, poznata još i kao krsna slava, krsno ime, sveti, srpski je narodno-crkveni običaj i posle Vaskrsa i Božića, treći najvažniji porodični praznik, uvek povezan sa danom određenog hrišćanskog svetitelja. Ona je toliko karakteristična za Srbe da predstavlja znak njihovog prepoznavanja i identifikacije.

Ova jedinstvena forma porodične tradicije kod Srba je prisutna iz perioda pre hristijanizacije kada je bila vezana za kult predaka porodice.Slava se nalazi u Nacionalnom registru Nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije, a 2014. godine je upisana i na Uneskovu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečenstva. Slava je obično trajala tri dana, dok se danas slavi dan ili dva. Praznovanje je počinjalo večerom dan uoči slave u sumrak kada se palila velika sveća i sekao slavski kolač sa već određenim prijateljem ili sa nekim iz uže ili dalje rodbine. Isti običaj primenjivao se i sledećeg dana odnosno na glavni dan slave. U severoistočnoj Srbiji običaj je da ispod slavskog kolača u čijoj sredini je zaboden cvet bosiljka, nalazila su se tri kolača (hleba) – prečista majka na kojoj se nalazi jedan krstić– bog hleb na kome se nalaze četri krstića i hleb posvećen Arhangelu Gavrilu na kome se nalaze tri krstića.Po starom običaju koji se danas izgubio, slavski kolač na kome su upaljene tri sveće tri puta zaredom podižu domaćin i prijatelj sa kojim se seče hleb, sve do tavanice zajedno sa slavskom svećom dok se ne osmudi plafon kuće. Izreže se slavski kolač, a presečeni slavski kolač polije se na krajevima crnim vinom, domaćin i prijatelj unakrst ljube hleb i jedan za drugim izgovaraju „ u ime oca i sina i svetoga duha, amin“. Kolač se okrene još tri puta i prelomi na polovine, da bi kasnije isečen bio postavljen na trpezu. Grančica bosiljka koja je bila pobodena u sred slavskog kolača podeli se između domaćina i čoveka sa kojim je kolač presečen, zbog verovanja da grančica bosiljka sa slave donosi sreću u lovu, u poslu, ali i sreću među ženama. Valja se, kažu stariji, da svako od gostiju uzme parče slavskog kolača. Ranije se u nekim mestima „klanjalo gostima“. Domaćin bi tada na malom stočiću ljubio hleb i popio gutljaj vina i molio se Bogu za zdravlje, sreću i napredak gostiju koji su mu došli na slavu, ali se i ovaj običaj izgubio. Trećeg dana slave nije se rezao slavski kolač, ali se palila sveća i uglavnom je taj dan bio rezervisan za prijatelje ili goste koji nisu mogli da dođu na glavni dan slave.

tekst i foto – Muzej Ponišavlja

Slične vesti

Back to top button

Adblock Detected

Please consider supporting us by disabling your ad blocker