Četiri decenije brinu o grčkom groblju na Metiljavici
Pirotska porodica Surlandžis već četiri decenije brine i održava grčko vojničko groblje na Metiljavici, koje zajedno sa srpskim vojničkim grobljem predstavlja jedinstven kompleks koji svedoči o prijateljstvu i stradalništvu dva naroda.
Kako za Pirotske vesti kaže Jovan Surlandžis, do 1973. brigu o groblju vodila je pirotska snajka grčkog porekla Katarina Levandis, koja je i najzaslužnija za postojanje ovog memorijalnog kompleksa jer je sa grobnica iz okolnih sela sakupila posmrtne ostatke 358 grčkih vojnika i sahranila ih upravo na Metiljavici.
-Kada je Katarina Levandis preminula, brigu o groblju preuzeo je moj otac, a nakon njega taj posao radimo ja i moj rođeni brat Zoran. Već nam pomažu naši sinovi koji su ostali da žive u Pirotu tako da verujem da će posle nas imati ko da nastavi da brine o ovom kompleksu koji svedoči o herojstvu i prijateljstvu dva naroda srpskog i grčkog-kaže Jovan.
Porodici Surlandžis, ali i opštini Pirot zahvalio se i načelnik generalštava Vojske Republike Grčke Mihail Kostarakos koji je juče prisustvovao pomenu poginulim vojnicima na grčkom i srpskom vojničkom groblju.
Na grčkom vojničkom groblju sahranjeni su ostaci 358 grčkih vojnika, podoficira i oficira koji su u zimi između 1918. i 1919. godine preminuli od strahovite hladnoće i raznih bolesti poput tifusa, gripa i drugih. Odmah pored grčkog groblja kojim dominira monumentalni spomenik u obliku slova T izgrađen od belog grčkog mermera, nalazi se i srpsko vojničko groblje u kome se nalaze posmrtni ostaci 7.610 Piroćanaca koji su svoje živote dali u borbi za slobodu tokom Prvog svetskog rata. Rešenjem opštine Pirot iz 1924. godine, zemljište na kome se nalazi grčko vojničko groblje trajno je ustupljeno Grčkoj.
tekst i fotografije Aleksandar Ćirić
Svaka cast Surlandzisima!
Odnos prema ovakvim i sličnim mestima je, pored ostalog, i odraz trenutnih političkih odnosa između Srbije i Grčke. Bilo bi zanimljivo podsetiti se kakva je zvanična “kultura sćanja” postojala u vreme kad je Jugoslavija pregovarajući sa Trojnim paktom očekivala Solun za sebe, u doba Grčkog građanskog rata 1946-49. godine kad je Jugoslavija bila na strani tamošnjih komunista ili u doba vladavine Vojne hunte u Grčkoj 1967-74. Renesansa sećanja na grčke vojnike stradale u okolini usledila je tokom 1990ih kad je država naglašavala “večito savezništvo” sa Grčkom što u međunarodnim odnosima, naravno, ne postoji.
Katina Levanidis, Surlandžisi i pojedini Piroćanci su dokaz da je briga o ovakvim mestima nepromenljiva u odnosu na političke okolnosti jer su u pitanju posvećeni i iskreni pojedinci bez ikakvih interesa i namere. Sve je ovo zbog toga što država, u svojoj suštini, nema lice, a ljudi čuvaju svoj obraz i za savremeni trenutak i za budućnost.
Bio sam juče na ovom groblju, a slučajno sam čuo za ovo groblje nedavno, u nekoj TV emisiji. Država Srbija bi trebalo da posvećuje više pažnje ovakvim svetim mestima koja su svedoci zajedništva Grka i Srba. Svakako, ovo je mesto neizmernog poštovanja, i prema vojnicima čiji posmrtni ostaci počivaju na ovom groblju, ali i prema grčkom narodu uopšte…