Čas košarke i druženje sa slavnom košarkašicom, Milicom Dabović, u Pirotu
Proslavljena srpska reprezentativka u košarci, Milica Dabović, na poziv novoformiranog ŽKK “Probasket 2020” Pirot u sali Pedagoške akademije priredila je duženje sa članicama Kluba i održala svojevrstan čas košarke. Slavna košarkašica, kapiten reprezentacije Srbije na Evropskom prvenstvu 2015. godine kada je Srbija osvojila zlatnu medalju i ostvarila svoj najveći uspeh u istoriji, najpre je okupila devojčice, bilo je tu i nekoliko dečaka, i sa njima dugo razgovarala o sportu, košarci, svojoj karijeri, treninzima, odnosu prema radu, a odgovarala je i na brojna pitanja mladih košarkašica.
U izjavi za Pirotske vesti Milica Dabović je, pored ostalog, izjavila da se rado odaziva na pozive klubova mlađih kategorija i da uživa da radi sa decom.

“Moj dolazak u Pirot je iznenadan. Bilo mi je važno da dođem, jer kad me neko pozove rado se odazivam s obzirom da su deca uvek bila moj vetar u leđa. Kad pomislim da treba da posetim jedan košarkaški klub koji tek počinje, a okuplja veliki broj dece, zašto da ne, uvek mi je drago da to učinim. Juče sam razgovarala sa ljudima iz Kluba i stigla sam. Verujte mi veoma sam srećna i zadovoljna što sam u Pirotu. Deci sam jako zahvalna i često su me održala na nogama i naterala su me da ne odustanem od svojih snova. Kada vam milion dece piše, šalje priče, pesme i ostalo, kada vas gleda kao idola mislim da je to uspeh u životu”
Milica Dabović smatra da je neophodno da se posveti veća pažnja mlađim kategorijama u srpskoj ženskoj košarci.
“To sam godinama pričala, treba da se posveti veća pažnja i zbog toga imam kamp i radim sa decom. Treba znati kako da se radi sa njima. Da budete košarkaški trener, pogotovo ženski, morate biti psiholog, pedagog, nastavnik, roditelj pa tek onda trener. Nije to nimalo lako, treba biti posvećen deci, moj kamp nije da se samo odradi posao već da se maksimalno posvetim deci, da pričam sa njima, da ih usmerim na pravi put” – izjavila je slavna košarkašica.

Milica Dabović trenutno igra u Albaniji, u Tirani, gde namerava da završi svoju karijeru. Nada se uspehu sa košarkaškim kampom. Kaže da je na dobrom putu i veruje da će da ostvari svoj san. Uskoro će iz štampe izaći njena knjiga za koju očekuje da će biti pravi bum pošto je pisala o mnogim stvarima dok je igrala za reprezentaciju, o odnosu prema njoj koji često nije bio pravedan i korektni, kako je rekla. U životu je nailazila na brojne probleme i imala je o mnogo čemu da piše. A, ono što joj je najvažnije, što je njen život, to je sin Stefan kome sve svoje slobodno vreme posvećuje.