Pravoslavni vernici danas slave Svetog Nikolu, najčešću slavu u Srbiji
Sveti Nikola je najčešća srpska krsna slava u Srbiji i dijaspori. Smatra se da pola Srba slavi Nikoljdan dok ona druga polovina ide na slavu, koja je uvek u vreme posta. Čudotvorac, zaštitnik pomoraca i siromašnih, jedan je od najvoljenijih srpskih svetaca. 
Sveti Nikola je rođen u gradu Patara u oblasti Likija u Maloj Aziji, od roditelja Teofana i None, u vreme rimskog cara Valerijana. Bio je sin jedinac znamenitih i bogatih roditelja, posvetio se svešteničkom životu i ubrzo se pročuo svojim neumornim radom, milosrđem i nepokolebljivom verom u Isusa Hrista.
Nakon smrti roditelja razdelio je svu imovimu siromašnima, starima i nemoćnima.
Umro je 343. godine i sahranjen u sabornoj crkvi u Miri, gde je njegovo telo počivalo više od šest vekova. Kada su Turci u jedanaestom veku osvojili Likiju, mošti Svetog Nikole prenete su u Bari u Italiju.
Kod pravoslavnih Srba, Sveti Nikola je najčešća krsna slava. Pada u vreme božićnog posta, pa je i slavska trpeza obavezno posna, čak i u kućama čiji su preci slavili mrsno.
U narodu se veruje da Sveti Nikola noć uoči praznika, jašući na belom konju, obilazi decu koja su bila dobra u toku godine i deli poklone.
