Pirot kroz vekove

Počeci školstva u Pirotu. Iz Arhivskog ogledala prošlosti

U Pirotskom okrugu do oslobođenja od Turaka radilo je, sa kraćim ili dužim prekidima, oko 50 osnovnih škola. Turske vlasti najčešće nisu ometale rad srpskih škola, ali ih nisu ni pomagale. Unutrašnje uređenje i pravila ponašanja u školama zavisili su od učitelja, ali i od nadležnog sveštenika. Zadatak škole bio je da pored religijskog uticaja širi i pismenost u narodu.

Ondašnja pismenost sastojala se, u prvom redu, u osposobljavanju za čitanje crkvenih, a kasnije i drugih knjiga, pa tek onda pisanje, pevanje i računanje. Škole su bile privatnog, crkveno-školskog karaktera i značaja i bez ikakvog nastavnog plana i programa.

Učitelji su najčešće predavali bukvar, časlovac (zbornik molitava koji u nedostatku bukvara služi kao knjiga za učenje pismenosti, psaltir (Zbirka pobožnih pesama), apostol (knjiga svetog pisma koje su napisali apostoli), oktoih (osmoglasnik, knjiga u kojoj su pesme za večernju, jutarnju i liturgiju za svaki sedmični dan razdeljene na osam glasova).

Osnovne škole, odmah nakon oslobođenja od Turaka, postojale su u varoši Pirotu, ali i u selima Krupac, Izvor, Sopot, Gradašnica, Temska, Staničenje, Breznik, Trn i Klisura. Pirotska muška škola imala je četiri razreda, kao i Ženska osnovna škola. Pored tih, postojala je i srednja škola sa dva razreda. U lužničkom srezu nije bilo nijedne javne škole. Do kraja 1878. godine pripremane su za rad škole u Pirotu, dve muške osnovne škole, jedna kod nove, a druga kod stare crkve i jedna ženska škola u ulici Galata, zatim u selima: Kostur, Rasnica, Petrovac, Striževac, Sukovo, Suvodol, Draginac, Strelac, Temska, Sopot, Staničenje, Krupac, Izvor, Gradašnica. Međutim, zbog posledica rata sve planirane osnovne škole nisu mogle da počnu sa radom. Te prve godine radile su samo osnovne škole u Pirotu, muška osnovna škola sa pet odeljenja i ženska osnovna škola sa jednim odeljenjem; u Beloj Palanci, muška i ženska osnovna škola sa po jednim odeljenjem; i u selima: Kosturu, Krupcu, Temskoj, Sopotu, Petrovcu i Dragincu.

Od 22. novembra 1878. godine u Pirotu počinje sa radom Trgovinsko-zanatlijska škola sa svega 11 đaka. Već sledeće godine transformisana je u nižu gimnaziju i zvala se Pirotska gimnazija realka. Prvih godina posle oslobođenja, podeljene škole sa više odeljenja i nastavnika, postojale su samo u Pirotu i Beloj Palanci. Kasnije su počela da se formiraju po dva odeljenja i u seoskim osnovnim školama. Do oslobođenja od Turaka školske zgrade su, po pravilu, bile locirane pored crkava. Takva praksa delimično je nastavljena i posle oslobođenja. Za rad škola u pirotskom okrugu najčešće su korišćene privatne, crkvene i opštinske zgrade, bez dovoljno učioničnog prostora. Ulaskom pirotskog okruga u sastav Kneževine Srbije školski sistem se znatno popravlja, ali nikako dovoljno da nadoknadi ogroman obrazovni zaostatak stanovništva. To nam pokazuje i podatak da i nakon Prvog svetskog rata školska mreža nije bila dovoljnorazvijena. Od ukupno 82 sela u nišavskom srezu, samo 37 su imala posebne škole. Mnoga sela sa dovoljnim brojem dorasle dece za školu nisu imala posebnu školu već su bila pripojena nekoj od školskih opština. Tek neposredno pre Drugog svetskog rata najveći broj sela u Srezu nišavskom imao je samostalnu školu ili odvojeno odeljenje neke škole.1 Pismenost stanovništva predstavlja jedan od pokazatelja kulturne razvijenosti i modernosti određene sredine.

Prema popisu iz 1931. godine od ukupnog broja stanovništva iznad 11 godina u Srezu nišavskom, 61,9 odsto je bilo nepismeno. U susednim srezovima pirotskog okruga procenat nepismenih bio je: caribrodski 40,0 lužnički 67,3 i belopalanački 67,9 odsto. Nedovoljan broj osnovnih škola i učitelja, kao i patrijarhalna shvatanja ranijih generacija o potrebi školovanja, naročito ženske dece, doprineli su ovom visokom stepenu nepismenih. Uvećanje školske mreže, od 37 na 56 škola značilo je napredak, kao i broj izgrađenih školskih zgrada, samo do kraja 1933. godine 29 novih škola. Nedovoljan broj učitelja prevaziđen je na taj način što je 14. oktobra 1920. godine osnovano Pedagoško odeljenje pri Gimnaziji u Pirotu, koje prerasta u Učiteljsku školu 1925. godine. Značajnu ulogu u prosvećivanju žena i poboljšanju njihovog položaja u Srbiji krajem 19. veka i u prvoj polovino 20. veka odigralo je Žensko društvo, osnovano 1875. godine.

Trudeći se da, pre svega siromašnim devojčicama omoguće da steknu znanje dovoljno da im omogući ekonomsku nezavisnost i sigurnost, otvorile su 1879. godine Radeničku školu. Osnivanjem podružine u Pirotu 1904. i 1910. godine u Beloj Palanci, Žensko društvo je započelo svoj plemeniti cilj i u ovim sredinama otvaranjem Ženskih zanatskih škola.2 Neposredno posle oslobođenja pirotskog kraja u Drugom svetskom ratu, organizovan je rad osnovnih škola, a uporedo sa radom škola počela je i sveobuhvatna, masovna akcija na opismenjavanju. Višedecenijski cilj da se deci dorasloj za školu obezbedi osmogodišnje osnovno obrazovanje ostvaren je u drugoj polovini XX veka i u pirotskom okrugu. Pored novih sedmogodišnjih (progimnazija) i osmogodišnjih osnovnih škola, prvi put su u pirotskom kraju osnovane i druge škole za osnovno obrazovanje: Osnovna škola sa posebnim potrebama „Mladost“, Škola za opšte obrazovanje radnika, Škola za osnovno obrazovanje odraslih pri Radničkom univerzitetu u Pirotu.

tekst i foto / Istorijski arhiv Pirot

Slične vesti

Back to top button

Adblock Detected

Please consider supporting us by disabling your ad blocker