Piroćanci i Škotlanđani osim stereotipa o štedljivosti imaju zajednički i fudbalski grb
Na izuzetno posećenoj promociji monografije o najstarijem sportskom kolektivu u Pirotu-Sportskom društvu “Jedinstvo” iz Nove Male, autor knjige poznati sportski novinar Borivoje Petrović otkrio je da je tokom dvogodišnjeg rada na prikupljanju materijala za knjigu otkrio da je pre Drugog svetskog rata “Jedinstvo” iz Nove Male imalo grb u obliku srca-identičan grbu škotskog kluba “Harts”.
Promociji knjige prisustvovao je ogroman broj poštovaoca fudbala, ali i bivših fudbalera “Jedinstva”, funkcionera ovog kluba, kao i simpatizera od kojih mnogi nisu mogli da sakriju emocije dok su se evocirale uspomene na davna vremena, kada su igrači morali da idu da beru kukuruz kako bi zaradili za nabavku elementarne fudbalske opreme i kada se umesto na pravim terenima igralo na njivi sa kaputima i kapama umesto stativa.
Po rečima samog autora, priča o “Jedinstvu”, priča o “Jedinstvu” je u stvari priča o ljubavi.
-Kažu da je fudbal najbolja simulacija rata gde su igrači ratnici, treneri vojskovođe, funkcioneri političari a navijači narod koji se raduje pobedama ili zbog poraza tuguje sa svojim armijama. U surovom svetu profesionalnog fudbala zasigurno je to tako. Na “malim terenima”, u amaterizmu, nije. Dok sam pisao ovu monografiju, kopajući po privatnim arhivama, listajući prašnjave novine i albume sa već požutelim fotografijama, otkrio sam mnogo više lirskih nego epskih momenata. Mojoj sreći nije bilo kraja kada sam otkrio da je grb kluba o kome pišem pred Drugi svetski rat bio u obliku srca, poput grba škotskog kluba “Hearts od Midlothian”, sa izvezenim slovima JSK. Shvatio sam da radim pravu stvar, jer je priča o “Jedinstvu”, baš kao i sve druge na ovom svetu, u stvari priča o ljubavi-kazao je Petrović za Pirotske vesti.
Najinteresantnije delove knjige brojnoj publici čitala je bivša novinarka “Pi kanala” Brankica Damjanović koja sada sa porodicom živi i radi u Beogradu, a promociji je prisustovao i poznati Piroćanac, takođe jedan od bivših igrača “Jedinstva” – Tomislav Mandić Manda.
Štampanje knjige pomogla je grupa naših iseljenika iz Australije koji su se organizovali i prikupili najveći deo novca za štampanje knjige. Štampanje je pomogla i opština Pirot.
tekst i fotografije Aleksandar Ćirić
Bora je jedan od retkih ljudi u gradu koji piše, ali nije bolesni skriboman, on je pravi istraživač, ali nikako pozer, radi to zbog dubokog poriva koji ga vuče ka saznanju, a ne da bi samo površno zasenio provincijsku prostotu i kao pojedini muškarci, večiti dečaci, on to radi srcem, bez želje da se drugima pokaže i šepuri onim što je uradio.
Nadam se da je njegova knjiga znak da je u Gradu konačno došlo do smene generacije i da na scenu stupaju pravi pisci, a ne pismenjaci, istraživači, a ne “paceri”, stručnjaci za pojedine oblasti, a ne renesansni duhovi koji poznaju baš sve od lingvistike preko etnologije, sociologije, istorije i geografije…a i književnost, naročito memoarska, nije im strana.
Sve u svemu, ovo nije štivo koje će čitati samo članovi uže porodice i prijatelji, već knjiga čiji će se slobodan primerak čekati u biblioteci.